| Brundo Medičar |
|
|
V
R S T E M E D A
Amorfni
med - med je karakteristično crvenkast, blaga mirisa i okusa. Zbog specifična
sastava cijenjen je u prehrani. Područje amorfe jest duž Save i Odre te između Novske i Okučana,
Jasenovca i Stare Gradiške. Cvjeta početkom lipnja, a rijetko kad dobro zamedi,
možda jednom u deset godina. Opuštajuće i umirujuće djeluje nakon svakog
napornog dana. Crvenkasta boja upućuje na bogatstvo mineralnih sastojaka, koji
ugrađuju novu snagu u iscrpljeni ljudski organizam.
Bagremov
med - (bagrem, izrazito je svijetle žute boje, blaga ugodna mirisa i okusa,
lagan i ukusan, preporučuje se djeci i rekonvalescentima. Bagrem potječe iz
Sjeverne Amerike, a njegove se šume prostiru na području panonske regije. U nas
su poznatija područja Podravine, Hrvatskog zagorja i Moslovačke gore. Cvjeta u
prvoj polovini svibnja. Ovisno o reljefu i klimatskim prilikama može cvjetati i
mediti do kraja svibnja. Zbog svojih osobina ubraja se u najcjenjenije vrste
meda. Pomaže kod nesanice, umiruje previše nadraženi živčani sustav i otklanja
posljedice nagomilanog stresa. Mjesecima ostaje u tekućem stanju. Bagremov med dobar je za umirenje, kod
vrtoglavice, nesanice i sličnih smetnji.
Facelijin
med – svijetložut je ili bijel, ugodna mirisa i okusa. Spada u bolje vrste
meda. Facelija cvate 16 - 20 dana.
Heljdin
med - najtamniji je med među cvjetnim
vrstama, vrlo oštra mirisa i okusa. Kristalizira u srednje krupne kristale, ali
ne potpuno. Heljdina meda ima u vrlo malim količinama i specifičan je za
područje Hrvatskog zagorja i Međimurja.
Kaduljin
med - rabi se protiv prehlada jer omogućuje lakše izbacivanje sluzi iz dušnika
i bronhija, pa i iz želuca i jednjaka. Tako se bolesnik bolje osjeća te mu se
vraća apetit. Hrvatski kaduljin med svjetski je priznat zbog svoje izuzetne
kvalitete što možemo zahvaliti još uvijek očuvanoj prirodi osobito na području
velebitskih pašnjaka. Ljekovitost kaduljina meda ubrajamo u vodeću grupu meda
za liječenje respiratornih organa i putova, kao i za jačanje imuniteta.
Lavandin
med - bogata i ugodna okusa, može biti tamniji ili svjetliji. Posebno se
preporučuje da ga skloni peludnim alergijama uzimaju svaki dan, da organizam
pripreme za veliku proljetnu izloženost peludu. Ovaj se med dobiva od tisuća
raznih cvjetova livadnog i grmolikog bilja. Specifična struktura biljnih vrsta,
posebno planinskih gdje klima i paša čine med prepoznatljivim, može obilježiti
i ravničarski med.
Lipov
med - bistar, gotovo proziran, ugodna mirisa i vrlo blaga okusa. Konzumiranje
lipova meda donosi olakšanje kod prehlada, upala dišnih i probavnih organa te
nekih bubrežnih oboljenja. Neizmjerno značenje ima u izbacivanju štetnih tvari
iz organizma jer pospješuje metabolizam. Med od lipe smiruje grčeve,
primjenjuje se protiv bubrežnih bolesti. Protiv prehlade, pomaže pri
iskašljavanju.
Mora
se uzeti u obzir da se med od lipe ne smije davati osobama koje pate od bolesti
srca i krvnih žila, što isto tako vrijedi i za čaj od lipe.
Livadni
med - pčelinjom strpljivošću sakupljeno bogatstvo cvjetne livade. Snagom
raznovrsnih sastojaka povoljno utječe na djecu u razvoju, starije osobe, kao i
sve one kojima je potreban oporavak i dodatna energija.
Preporučuje
se svakodnevna primjena. Livadni med jest med od raznog livadnog cvijeća pa mu
je prema tome i djelovanje široko. Rabi se u dnevnoj prehrani, djece i starijih
osoba. Sudeći prema količinama livadnog meda, livade su značajna paša za sve
pčele iako i "prave" livade gube bitku pred svakim danom sve jačom
industrijom.
Malinov
med- je svjetložut, specfična okusa i mirisa. Ide u fine sortne medove. Maline
ima najviše na mjestima udaljenim od urbanih sredina, pa je njen veliki dio
neiskoristiv iako je vrlo medonosna.
Maslačkov
med- je žut, vrlo gust i brzo se kristalizira. Bogat je ljekovitim tvarima.
Maslačak je jedna od najraširenijih biljaka na našim prostorima.
Medljika
je sladunjava tečnost koja se luči po površini nekih biljaka (bukva, bor, vrba,
klen itd.) od strane insekata koji se hrane sokovima lišća. Insekti zabijaju
svoje jezike u zeleni list, sok ulazi u njihov probavni kanal i miješa se sa
fermentima. Višak progutanog soka insekti povraćaju na list biljke u vidu
bistre prozirne kapljice. Medljični med je obično zelene boje. Zbog visokog
sadržaja mikroelemenata u njemu, pogodan je za anemične bolesnike. Najsigurniji
metodi za raspoznavanje nektarskog od medljičnog meda su alkoholna proba i
proba pomoću krečne vode.
Med
od bjelogorične medljike- bogati su željezomi drugim mineralima. Potječu
najčešće iz šuma blizu Jasenovca i Siska (područja Turopolja i Lekenika) gdje
obitavaju lisne i štitaste uši. Uši rilcem sišu sok biljaka i posebnim organima
proizvode medljiku koju pčele unose u košnicu gdje se pretvori u vrlo ukusan
med. Medljika se javlja u intervalima od sedam godina koliko je potrebno da se
namnoži dovoljno uši za veće količine meda.
Med
od hrastove medljike- tamnocrvenkast je, gust i rastezljiv, slaba mirisa po
hrastu, opora okusa, pali u grlu. U nas je manje cijenjen, ali je traženi
izvozni artikl.
Med
od bukove medljike- ima slične ali blaže izražene karakteristike.
Med od crnogorične medljike (jelove i
smrekove)
Med
od jelove medljike- više je cijenjen, zelenkaste je nijanse, ugodna okusa i
mirisa. Spada u najcjenjenije europske medove. Skuplja se s lisnatih uši
(lachnidae) od polovine lipnja do, ovisno o klimi i specifičnom položaju, kasne
jeseni. Jelove šume na području Gorskog kotara i Kapele sve do Plitvičkih
jezera europska su jelova oaza.
Med
od smrekove medljike- Smrekov med je čest i u ostaloj Europi. Dobija se obično
u svibnju i lipnju, dakle prije jelovog, a poznavaoci ga razlikuju i po okusu i
boji (nema zelenkasti odsjaj). Oba su vrlo ukusna i bogata mineralima pa se
preporučuju za slabokrvne i rekonvalescente.
Med
od matičnjaka
Metvičin
med - (metvica, Mentha)tamnocrvenkast je, jaka i oštra slatkokisela okusa.
Poslije vrcanja brzo se kristalizira i mijenja boju u tamnožutu.
Planičin
med - (planika) žut je, gorka okusa. Planika je rasprostranjena u Sredozemlju,
a u nas posebno uspijeva na Pelješcu.
Repičin
med - (repica) svjetložut je. Nakon vrcanja odmah se kristalizira. Med repice
sadrži velik broj cvjetne peludi.
Ružmarinov
med - (ružmarin) svijetao je, proziran i bistar, bez mirisa, ugodna i blaga
okusa. Nakon vrcanja pretvara se u fine sitne kristale. Kristalizacijom med
ružmarina postaje potpuno bijel.
Suncokretov
med - (suncokret) jantarnožut je, slaba mirisa po biljci, slatka do malo trpka
okusa. Poslije vrcanja brzo kristalizira u krupne kristale i stvrdne. Suncokret
je poznata uljarica. U nas uspijeva u Slavoniji. Medenju pogoduje stalno,
lijepo vrijeme s dovoljno vlage u zraku. Kad cvate, prvo mede krajnji cvjetovi,
pa tek nakon 5 - 6 dana središnji.
Vrbov
med - Vrbov med (vrba) u tekućem je stanju zatvorenožut s malo zelenkasta
preljeva, okusa vrbova soka. Čim se izvrca, kristalizira u sitne kristale i
poprimi sivkastu boju.
Vrijeskov
med - (vrijesak, vrišt) žut je do tamnožut, slaba mirisa, ugodna specifična
okusa. Kristalizira se nakon 2 - 3 mjeseca. Vrijeska ima na području Gorskog
kotara, Like (okolica Gospića), oko Duga Resa|Duge Rese]] i na Kordunu.
Vrijesov
med - (vrijes) žut je med, bez mirisa, mutna izgleda, manje-više gorkasta
okusa. Kristalizira se već par dana nakon vrcanja. Vrijesa ima na priobalnom
području i otocima.
Zlatošipkin
med - crvenkastobakrene je boje, vrlo ugodna te prepoznatljiva okusa i mirisa.
Zlatnožuti cvjetovi zlatošipke u vrijeme najvećih ljetnih vrućina sakupljaju
energiju i toplinu sunca, koji u medu ostaju sačuvani za duge i hladne zimske
dane.
Med
divlje trešnje - osvježavajućeg je mirisa i prepoznatljivog okusa. Sakupljen za
prvih toplih proljetnih dana u sebi nosi snagu i svježinu proljetnog sunca . U
pučkoj medicini se koristi za osvježavanje i jačanje srca i krvnih žila . Med
od vočaka u našim se krajevima obično ne vadi posebno jer ga pčele gotovo u
cijelosti potroše za razvitak legla nakon zime . |









