|
BERLIN
 Glavni i najveći grad Savezne republike Njemačke, posebna savezna država i nakon Londona najveći grad Europske Unije. Berlin je kroz burnu njemačku povijest bio glavni grad različitih njemačkih drzava, kao sto su Grofovija Brandenburg, Kraljevina Pruska, Njemačko carstvo ili Njemačka Demokratska Republika (DDR). Od 03.10.1990. i njemačkog ujedinjenja, Berlin je ponovo njemački glavni grad, a od 1999. grad je i sjedište Parlamenta (Bundestag) i Vlade Njemačke (Bundesregierung). Grad je važno prometno čvorište u ovom dijelu Europe, kao i značajan gospodarski, kulturni i obrazovni centar sa brojnim sveučilištima, visokim štkolama, znanstvenim ustanovama, kazališnim kućama, muzejima i kulturnim spomenicima.
|
MADRID
 Madrid je staro maursko naselje na stjenovitom vrhu između planina Gauderrama i doline Manzanares. Grad je bio skromno provincijsko mjesto bez izričite važnosti kada je 1561. Philip II objavio kako namjerava preseliti svoje domaćinstvo ovdje.
Poslije dolaska kraljevskog dvora, ljudi iz cijele zemlje počeli su se skupljati. Na početku XVII. stoljeća i po dovršetku izgradnje kraljevske palače Buen Retiro i Plaze Mayor, monumentalnog trga gdje su se tadašnji stanovnici okupljali kako bi promatrali borbe s bikovima, cirkuse i javna smaknuća, Madrid je usvojio obilježja glavnog grada.
Danas je Madrid suvremeni “mladi europski grad” u neprestanom kulturno-ekonomskom usponu. Njegovi prelijepi parkovi i zeleni okoliš su krivi te je Madrid i “najzeleniji grad Europe”.
Njegove srednjovjekovne građevine, uske ulice i bezbroj parkova dočaravaju Madrid prošlih vremena. Duša grada je Puerta del Sol, ili kako je popularno zovu Sol - najuži gradski centar sa najstarijim dijelovima grada, koga okružuje sa zapadne strane Rio Manzanares, sa istočne park El Retiro i sa sjevera saobraćajna arterija Gran Via.
U ovom zlatnom trokutu su i tri najpoznatija muzeja: Prado, Thyssen-Bornemisza i Reina Sofia. Naime, i ako je Madrid u uspoređenju sa drugim historijskim gradovima, poput Toleda, Selamanaca, Seville, Cordobe, Granade…, siromašan historijskim atrakcijama, njegovi vladari su ga učinili neobično atraktivnim sakupljajući umjetnička djela od neprocjenjive vrijednosti. Umjetničko i kulturno naslijeđe grada je ogromno. Madridski muzeji se razmeću umjetničkim zbirkama. Najvrijedniji broj je izložen u reprezentativnom muzeju Paseo del Parado, jednom od najvećih španskih atrakcija, poznat po rijetkim religijskim slikama i čuvenim portretima koje su uradili Goya, El Greco i Velázquez… Tu su još i muzeji Thyssen-Bornemisza i Reina Softio.
Na istom prostoru je i Plaza Mayor - jezgro Zlatnoga doba, te Plaza de Cibeles - domaćin najekstravagnatije gradske arhitekture. Uske ulice oko bulevara Plaza Mayor odišu atmosferom prošlih vremena prije nego je Madrid postao centar Habsburga, 1561. godine, jer će se kasniji razvoj grada odvijati po uticajem Francuskog stila i ukusa.
Na prostor između Plaza de la Cebada, Mayor i Palacio Real, u najstarijem dijelu grada, nalazi se – “moreria” – muslimanska četvrt iz najstarijih vremena.
Simbol Madrida je tzv. "El Oso y el Madrono", što znači "Medvjed i neko drvo" ...
|
|
DELNICE
 Gorski kotar, po bogatstvu netaknutih prirodnih ljepota i neiscrpnim planinarskim mogućnostima, jedno je od najatraktivnijih kontinentalnih područja Europe. Tu se još uvijek može vidjeti vuka, divlju svinju i jelena u njihovom prirodnom staništu, kao i medvjeda, divokozu i risa, divljač kojoj prijeti istrebljenje u drugim krajevima svijeta. Stoljetne zimzelene i bjelogorične šume su pogodno stanište mnogobrojne flore i faune, a mir i tišinu narušava samo pjev brojnih ptičjih vrsta.
Za ljubitelje svježe, okrepljujuće prirode, zimskih sportova, planinarenja, lova, ribolova, šetnji, ili jednostavno željne bijega iz urbanih sredina... Gorski kotar nudi ponešto za svakog.
Gotovo stoljetna tradicija izletničkoga, zdravstvenoga, sportskoga i drugih oblika turizma uz prirodne osobitosti i klimatske značajke čine Delnice središtem goranskoga turizma.
Danas je ponuda Delnica višenamjenska: hoteli, sportski objekti, lovne površine. U podnožju Japlenskoga vrha su sportski objekti (nogomet, košarka, kuglana, boćalište) i vrlo kvalitetne dvije skijaške skakaonice.
U blizini Delnica je područje Nacionalnoga parka Risnjaka koji se opravdano naziva muzejem prirode.
STARIGRAD PAKLENICA
 Sjedište istoimene rivijere podno najveće hrvatske planine Velebit s lijepim šljunčanim plažama ujedno i polazište za Nacionalni park Paklenica.
Paklenica je zajednički naziv za dvije kanjonske doline (Velika i Mala Paklenica) s liticama visokim i 400m , koje se okomito na smjer pružanja planine, usjecaju od mora do pod najviše vrhove. Na dodiru mora i planine, u okomito urezanim i dubokim kanjonima podgorske doline koja prati glavni greben Velebita , obilje je zanimljivih i nesvakidašnjih prirodnih pojava. Iskonska priroda pobuđuje znatiželju ljudi i nadahnjuje posjetitelje. NP Paklenica najpoznatiji je alpinistički centar poznat i izvan granica Hrvatske.
SKRADIN
 Skradin je privlačna turistička destinacija čiju ljepotu krune tri najatraktivnija izletišta, slapovi skradinskog buka i Roški slap sa starodnevnim mlinicama i vodenicama, a jednako tako i franjevački otočić Visovac sa zavjetnim svetištem Gospe Visovačke, bogatom knjižnicom i kulturno - umjetničkom riznicom.
Skradin je grad tradicionalnih susreta dalmatinske klapske pjesme, fešte balotaša i pokladnih svečanosti, a svakako i gastronomskih užitaka koje pružaju restorani i dalmatinske konobe sa dalmatinskim pršutom, kruhom ispod peke, svježom ribom i školjkama, grillom i izvrsnim vinima.
Skradinska marina jedna je od najljepših i najposjećenijih na hrvatskoj obali.
Takav je Skradin - malen, slikovit i ukusan, na mjestu gdje rijeka ljubi more tako strasno. Takav je Skradin - savršen, kako pred 6000 godina, tako i danas.
KORENICA
 Tranzitno središte i križište prometnica. Za Korenicu je važna blizina Plitvičkih jezera, polazna postaja za Golu Plješivicu (Miholjevac, 3 km - Gola Plješivica, 3 h). U središte zanimanja modernoga čovjeka sve više dolaze čisti zrak i pitka voda.
Rijetko da postoji prostor s takvim prednostima za jačanje ljudske vitalnosti, poput ovoga. Uz očuvan okoliš i visokovrijedne prirodne znamenitosti, u ovom se kraju nalaze i brojne autohtone biljne vrste, sporadično rasprostranjene na staništima i kontinentalnog i sredozemnog područja.
OSAMLJENI ZIR
 Zir se diže 850 m visoko, njegov najviši greben oko kilometar je dug i orijentiran je gotovo u smjeru istok - zapad.
Na malom raskrižju kod mjesta Kalinaca, prema sjeveroistoku u duljinu oko 6 kilometara odvaja se uski zemljani put kojim prelazimo ličku željezničku prugu i trasu nove autoceste. Ravničarski krajolik kojim prolazimo otvara nam široke vidike na velik dio Ličkog polja u kojem gotovo posvuda prevladavaju zajednice biljaka prilagođene kiseloj podlozi.
To su ličke vrištine koje predvode vrijes /Calluna vulgaris/, žutilovka /Genista sp./ i paprat bujad /Pteridium aquilinum/ i još nekoliko biljnih vrsta prilagođenih životu na takvim tlima.
Crvenosmeđa boja prosušenih nadzemnih dijelova bujadi te žuta boja žutilovke prevladavaju na najvećem dijelu površina, a manji šumarci i osamljena brezova stabla gotovo su jedini zeleni dijelovi u ovim prostorima koji zbog toga ne pružaju monotonu sliku.
Motel Macola
OTOČAC
 Grad u sjeverozapadnom dijelu Like; smješten na rijeci Gacki, u zapadnom dijelu istoimenog polja, koji su nazvani po ranohrvatskoj župi; nadmorska visina 459 m. Sastoji se od gornjeg i donjeg dijela (Gornji i Donji grad). Gospodarstvo se temelji na poljodjelstvu, stočarstvu, preradi drva, kemijskoj industriji i dr.
Na križištu je magistralne cestovne prometnice (M5) Senj-Gospić i regionalne ceste Josipdol-Mala Kapela-Krasno-Sveti Juraj. Skladan spoj prirodnih ljepota koje obogaćuje povijesno nasljeđe pruža neslučene mogućnosti odmora, uživanja u toplini sunca, smiraju predvečerja uz rijeku Gacku.
Hotel Mirni Kutak
|
|
LUDBREG
|
|
Ludbreg je gradić koji se smjestio na sjeverozapadu Hrvatske, u Gornjoj Podravini, na samim vratima Zagorja. Zbog svog dobrog zemljopisnog položaja, ludbreški kraj svojim stanovnicima i posjetiteljima pruža najbolje od obje regije.
Naselje je smješteno "negdje na pola puta" između većih središta Varaždina i Koprivnice, na nadmorskoj visini od 157 metara, pod pitomim obroncima Kalničkog gorja okićenim vinogradima i klijetima koji pružaju živopisnu kulisu šetačima i rekreativcima, i svake jeseni Ludbrežane uveseljavaju poznatim iskričavim vinom.
Kroz grad teče rijeka Bednja, čije uređene obale također privlače šetače, a nerijetko i ribiče – rekreativce.
Arheološki ostaci dokazuju kako Ludbreg svoje korijene vuče još iz predrimskog razdoblja, kroz čitavu svoju povijest imao je značajnu ulogu na ovim prostorima kao trgovačko, obrtničko i vjersko središte , a i danas predstavlja pravi mali centar
svijeta za žitelje svoje okolice, ali brojne turiste koji se svake godine slijevaju u njega.
Ludbreg danas uživa u svom dobrom geografskom položaju i pitomoj prirodi koja ga okružuje, i svojim posjetiteljima pruža iskren i autohton doživljaj, bilo da se radi o hodočasnicima, poslovnim ljudima, ljubiteljima prirode ili putnicima namjernicima.
|
FUŽINE
Fužine su smještene 730 metara nad morem, u jugozapadnom dijelu Gorskog kotara, okružene slikovitim planinama, tišinom stoljetnih šuma crnogorice i ljepotom svojih jezera. Od svoga postanka pa do današnjih dana, Fužine mogu zahvaliti razvoj vrlo dobrom prometnom položaju i blizini tranzitnih pravaca - nekada cesti Karolini, koja je povezivala unutrašnjost s priobaljem, željezničkoj pruzi, a danas poluautocesti Zagreb - Rijeka, koja skraćuje put do mora na samo pola sata. Pravi je užitak ljeti boraviti na moru, a noćiti na ugodnom goranskom zraku u brojnim smještajnim objektima.
Fužine su odavno bile prenoćište za putnike, kasnije ljetovalište i zimovalište i popularno izletište, a danas ovamo dolaze ljudi iz cijele Hrvatske i brojni inozemni gosti, najvećim dijelom zbog očuvanosti prirode, ugodne klime, prirodnih ljepota, bogate ponude rekreacijskih sadržaja, brojnih turističkih manifestacija i izvrsne gastronomije.
Ime Fužina javlja se početkom 17. stoljeća, kao dobro knezova Zrinskih i Frankopana, a vjerojatno dolazi od talijanske riječi "fucina" ili njemačkog naziva "Fussine" , što znači visoka peć (talionica), jer je na ovim prostorima zabilježeno taljenje željezne rude. Već nekoliko desetljeća kasnije spominje se Fužina kao prenoćište za putnike. Iako je danas službeni naziv Fužine, stariji stanovnici još koriste staro ime Fužina. Kada se dogodila ta promjena nije poznato.
|