Ursus
     Medo Štedo
Rode nose djecu? – to više ne vrijedi; sad nose dječju štednju Brundi i Štedi.

U velikoj šumi više ne grajaju; Brundo i Štedo dječje kune zbrajaju.

Pa ni s jednom lastom proljeće ne minu, kad Brundo i Štedo dječju kunu zbrinu.

Dječji svijet je sjajan bez plima i luna, tek s Brundom i Štedom pored dječjih kuna.

Dijete ima kunu – ERSTE Medu Štedu, šuma ima Brundu – to sve je u redu.

Brundo uzme kunu i dade je Štedi, dijete sretno raste – kuna više vrijedi.

U ERSTE će banci za svu djecu vrijedit: Brundo će zabrundat, a Štedo uštedit.

Tko o štednji brine – medvjedići, zna se. Brundo, Štedo – čuvari dječje šparkase.

 

           Brundo Putnik

medo_putnik
 

Brundina Anketa

Pita Brundo kakav mu je brlog...
 
Brundo Filatelist PDF Ispis

Image

Filatelija

Filos - prijatelj, atelia - oslobođeno plaćanja - jer se na frankirano pismo ne plaća nikakva druga pristojba.
Naziv JE za ljubav prema poštanskim markama, njihovo sakupljanje i proučavanje također sakupljanje omotnica, žigova i drugog poštanskog materijala. Filatelisti marke skupljaju u albume, rijetki primjerci maraka postižu visoke cijene.

Nastanak poštanske marke

Nekada su se poštanske usluge plaćale gotovim novcem, a plaćao ih je primalac pošiljke. Takav način naplačivanja se pokazao nevaljanim jer se nerijetko događalo da pošiljtelj jednostavno iz vanjske strane omotnice u sklopu adrese napisao poruku kao npr. dolazim ili dobro sam i normalno primalac pročitavši poruku odbio je primiti pismo i pošta je ostala bez svoje naknade (poštarine) za isporučenu poštu.
Tada je englez Rowland Hill došao na ideju da se tiskaju male potvrde koje bi se ljepile na poštanske pošiljke i tako smo dobili prvu marku 06. Svibnja 1840. godine tiskanu u V. Britaniji glasoviti "crni peny". U Hrvatskoj, koja je tada bila u sklopu Austro-Ugarske Monarhije, prva marka je bila izdana 1850. godine. Dosad je u svijetu tiskano više od 270 000 raznih maraka, a svake godine izađe više stotina novih maraka iz poštanskih ureda širom svijeta.
U prvo vrijeme marke koje su izlazile u arcima morale su se škarama izrezivati iz arka na pošti, što je bilo nespretno i sporo, sve dok 1847 godine englez Archer nije izumio stroj za perforiranje (rupičanje) maraka. Sada su se marke iz arka mogle istrgavati ručno, a tako istrgavane marke dobile su zupce na svojim rubovima, ali to je već neko drugo poglavlje.

Počeci filatelije

Prvi sakupljači maraka javljaju se oko 1850. godine s njima se javljaju i prvi trgovci markama kao i prvi falsifikatori i varalice.
21. prosinca 1861. Alfred Potiquet izdaje i prvi katalog maraka u Parizu. U njemu je bilo obrađeno 1080 "naljepnica" i 132 omotnice. Veću siječnju 1862 godine izlazi katalog J.B.Moensa iz Bruxellesa , a malo kasnije u Londonu izdaju svoj prvi katalog Frederick Booty i Mount Brown.

Prvi američki katalog “The Stamp Collector’s Manual”, djelo A.C.Klinea iz Philadelphie pojavio se oko 1862 godine , a 1867 godine izdan je i prvi "katalog" još danas poznatog izdavača J.W.Scotta. Riječ katalog je uvjetno upotrebljena jer se radilo o samo jednoj stranici. Jedan Francuz M. Herpin je 1864. godine nazvao sakupljanje maraka "filatelijom" i tako izbacio iz upotrebe riječ "timbromanija" kako se do tada nazivala "ljubav prema markama". Prvi klubovi ili društva sakupljača maraka nastali su oko 1856 godine na teritoriju SAD-a. U Hrvatskoj prvo društvo je osnovano 1890 godine uDubrovniku, ali nažalost nije bilo dugoga vijeka. Najstarije društvo u Hrvatskoj "Hrvatsko filatelističko društvo" koje i danas djeluje osnovano je 1897. godine u Zagrebu.
Tadašnje sakupljanje maraka ni u čemu nije nalikovalo današnjem , kad milijuni sakupljača širom svijeta posvećuju dobar dio svog novca i slobodnog vremena sakupljanju tih "“šarenih papirića". Tada su se sakupljanjem bavila pretežno djeca jer odraslima to "kao ne priliči" i dan danas često odrasli filatelisti nailaze na nerazumijevanje okoline za svoj hobi.
U prodaji tad nije bilo ni albuma , ni pribora , a niti priručnika (do 1861. godine). U to vrijeme su se skupljale "generalne zbirke". Do 1860 godine u čitavom je svijetu bilo izdano nešto više od 700 maraka pa su se zbirke od 200-300 maraka smatrale velikim i bogatim.
Ozbiljnih filatelista koji su znali nešto o zupčanju , boji ili o tipovima vodoznaka gotovo da nije ni bilo. Od tih početaka pa do danas puno se napredovalo u filateliji , danas iza sebe imamo više od 100.000 knjiga , na tisuće klubova i udruženja koji okupljaju cijelu vojsku od preko milijun ljudi koji sakupljaju marke širom svijeta , znanja koja se predaju na katedrama, jednom riječju filatelija je danas svojevrsna znanost koja izučava kulturu i povijest nekog naroda ili države.