Pod nazivom Morčići ili "Mori" podrazumijevamo zlatni nakit karakterističan prvenstveno za grad Rijeku i Hrvatsko primorje, iako je danas popularan duž cijele Jadranse obale te u područjima koji gravitiraju moru.

Nastavši kao nakit narodnih slojeva, usavršavanjem tehnike emajliranja te izradom sve raskošnijih aplikacija, postao je i nakit građanki Hrvatskog primorja. Poznato je da je austrijska carica Marija-Ana, supruga Ferdinanda II. naručila 1845. god. kolekciju nakita od Morčića od riječkih zlatara.

Iako se s likom Morčića izrađuje raznovrstan nakit (privjesci, broševi, igle, prsteni), ipak su naušnice daleko najpopularniji i najviše izrađivani ukrasni predmet s tim likom.
Odgovor na pitanje kako se lik crnca našao na nakitu karakterističan za Hrvatsko primorje seže u daleku prošlost. Pojava crnačkih glava na naušnicama uz Jadransku obalu datira jos iz 3.st.p.n.e. U stalnom doticaju s Levantom, naročito u doba saracenskih provala na Jadran, naši su se krajevi upoznali s islamskim ratnicima Maurima-morima i prema njima nastala je emajlirana glava crnca s turbanom kao simbolom islama. U doba stalne turske opasnosti našim krajevima, kako s kopna tako i s  mora, glava crnca s turbanom identificirana je s likom Turčina, kako zbog turbana tako i zbog grubog izgleda azijskih ratnika. Silan strah domaćeg stanovništva od ratnika s istoka, poznatih po svojoj okrutnosti, možda je doveo do toga da su žene Hrvatskog primorja počele nositi naušnice s likom crnca kao amajliju.

Kasnije su i ribari i pomorci počeli nositi Morčića u jednom uhu kao zaštitu od zla.
Vrlo je zanimljiva legenda koja objašnjava kako je u Rijeci došlo do običaja nošenja ove vrste nakita. Prema njoj u 16.stoljeću Turska vojska  se utaborila na Grobničkom polju.
Prijetila je opasnost da napadnu susjednu Rijeku. Tada Zrinski, hrvatski vojskovođa odapne strjelicu koja je pogodila turskog pašu u slijepoočnicu i Turci su se dali u bijeg. Za sve vrijeme ove opsade Riječani su podizali oči prema nebu i molili da kamenje s njega pobije Turke. I doista, pri bijegu Turaka počelo je s neba padati kamenje , koje ih je zatrpalo. Jedino su po poljima ostali njihovi turbani.

Kao uspomenu na taj događaj Riječani su svojim ženama stavili našnice s glavom pokrivenom turbanom.

Od toga razdoblja pa sve do danas, bez obzira na modne trendove, nakit od Morčića nije gubio na značenju, tako da ga  možemo smatrati izvornim hrvatskim nakitom.
Zbog njegovog povijesnom značaja izrada nakita s morčićima veliki je izazov za svakog zlatara pa je za izradu potrebno uložiti puno ljubavi i znanja.