POČETNA 
O MEDVJEDIMA
O MEDVJEDIMA | O Medvjedima |
|
|
 Mrki medvjedi (Ursus arctos) pojavili su se u Kini prije
500.000 godina, od kuda su se selili, prvo u Europu a onda u Sjevernu
Ameriku. Živjeli su u Hrvatskoj već prije više od 40 000 godina.
Nalazišta fosilnih ostataka brojna su i nalaze se po cijelom teritoriju
Hrvatske. Mrki medvjed koji živi u Hrvatskoj, jedan je od osam vrsta medvjeda u svijetu. Ta je vrsta svojedobno bila rasprostranjena po cijeloj Europi, a mnogi ga glavni gradovi poput Berlina, Berna i Madrida imaju i u grbu. Napokon i planina na koju se oslanja Zagreb zove se Medvednica... U Hrvatskoj i dinarsko-šumskom prostoru koju ona dijeli sa slovenskim i predjelima u BiH od 12 tisuća četvornih kilometara i čine sustav, prema nekim procjenama tumara veći broj medvjeda. Glavnina tog prostora od 9 tisuća četvornih kilometara na kojima se medvjed stalnije zadržava u Lici je i Gorskom kotaru. Medvjedi su veliki, meki i privlačni, najčišće i najurednije životinje u šumi, po snazi veoma jake. Oni su sisavci, imaju snažno građeno tijelo, prekriveno debelim krznom, mali rep, noge su im izrazito snažne sa velikim kandžama. Kandže su duge 5 do 6 cm, i njima medvjed u potrazi za hranom raskapa zemlju, panjeve i mravinjake, ubija i kida plijen. Šapa mrkog medvjeda je sa gornje strane pokrivena gustom dlakom, hoda punim stopalima kao i čovjek, pa trag stopala podsjeća na stopalo čovjeka. Može se uspraviti na stražnje noge i tako ostati duže vrijeme. Ima 42 zuba, a očnjaci su mu osobito veliki. Osnovna boja dlake je smeđa, sa varijacijama od žutosmeđe do crne. Po hrptu je često tamnija pa i crna, dok mladunci na prsima često imaju područje bijele dlake. Svi medvjedi su mesožderi, no većina ih uživa u miješanoj hrani. Prehrana mrkog medvjeda u Hrvatskoj sastoji se preko 95% od bilja, trava i šumskog voća, a poznati su po tome što vole med. Hrane se sa onim biljem kojeg u tom godišnjem dobu ima. U trenutcima izobilja imaju pravu gozbu i gomilaju masne zalihe, pa ne gladuju kad je hrane malo. Mrki medvjedi idu po hranu i na obale rijeka i potoka. Tamo prevrću kamenje i pod njim traže vodene životinjice, najčešće rakove. Svi mrki medvjedi imaju veliku glavu, veliku njušku, male oči i uši. Pri traženju hrane, koriste se vrlo razvijenim njuhom, zatim sluhom, dok je vid znatno slabiji. Često digne glavu i njuškom ispita zrak, da bi utvrdio, što se oko njega događa. Po mirisu razaznaje i najmanji trag njegova vlasnika. Iako izgleda tromo, medvjed je vrlo brz i može doseći brzinu od 55 km/h. U Hrvatskoj odrasle ženke imaju prosječnu težinu 100 kg, a mužjaci 150 kg, s time da poneki primjerci prijeđu i 300 kg. Ne boji se vode i dobro pliva, a odlično se i penje na stabla. Medvjed je noćna životinja, no može ga se susreti aktivnog i danju. Odrasle jedinke žive samotnjački, a druže se jedino u vrijeme parenja (kraj svibnja do polovice srpnja). Strogo su teritorijalne životinje, a teritorij mužjaka se obično preklapa sa teritorijem više ženki. Najbolje se osjeća na višim planinskim područjima. Nastanjuje gorske šume i proplanke. U Hrvatskoj nastanjuje područja velikih šumskih kompleksa Like i Gorskog kotara. Prosječna dnevna kretanja su 1,6 a maksimalno veća od 10 km. Medvjedi se pare ljeti između mjeseca svibnja i srpnja. Samci izoštrenim njuhom pronalaze slobodne ženke. Ženke se prvi put pare sa oko 4 godine i ovuliraju svake 2 (3) godine. Medvjedi su sisavci koji prekidaju razvitak zametka, pa se veći dio zametka razvije od listopada do prosinca. Bređost traje 7 – 8 mjeseci, a mladi se legu u brlogu početkom siječnja, za vrijeme najvećih hladnoća. Leglo se najčešće sastoji od dva medvjedića (rjeđe jedno ili tri, maksimalno četiri), a na svijet dolaze slijepi i prekriveni vrlo mekanom, tankom dlakom, težine oko 350 g. Uz majku provode prve dvije godine života, tijekom kojih osim neophodnog vrlo hranjivog mlijeka dobiju i sve vještine neophodne za samostalni život i preživljavanje. Medvjeđe mlijeko izuzetno je hranjivo, a sadrži i do 22% masti i 12% proteina. Vrijeme provedeno u brlogu vrlo je važno za medvjediće, budući da su tada najosjetljiviji i najranjiviji. U sljedeće dvije godine koje provedu s majkom ona će ih naučiti svemu - što smiju jesti i kako će to pronaći, koga se moraju čuvati (prvenstveno čovjeka), a od koga su jači, kako će pronaći zimski brlog i provesti zimu, te se mladunci kroz igru i istraživanje pripremaju za samostalan život. Ako ih se tijekom tog osjetljivog razdoblja razdvoji mladunčad će teško samostalno preživjeti. Tijekom listopada i studenog većina medvjeda traži mjesto pogodno za prespavanje zime. Većina brloga u Hrvatskoj se nalazi u manjim šupljinama stijena, rjeđe među korijenjem velikih stabala i na otvorenom tj. pod krošnjom crnogorica. Kopanjem si prilagode veličinu brloga, a ulaz je najčešće širok tek toliko da medvjed može proći. Radi dodatne udobnosti medvjedi brlog obogate suhim lišćem, travama i grančicama. Ovisno o klimi područja, zbog nedostatka hrane mrki medvjedi u zimskom snu provode 3 ili više mjeseci, kad ne jedu i ne piju, tijekom kojeg mogu izgubiti 30 – 50 % ukupne mase. Što je hladnije njemu se više spava. Temperatura tijela mu ne pada. S vremena na vrijeme zabrunda i promeškolji se, a povremeno jako zahrče. Točni uzroci buđenja u proljeće još nisu dovoljno poznati. Zna se da su povezani sa ubrzanim radom srca, dužinom dana, porastom temperature, tlakom zraka i smanjivanjem debljine snježnog pokrivača. Osim poriva za parenjem način života im je prvenstveno uvjetovan potragom za hranom, te im aktivnost ovisi isključivo o raspoloživosti izvora. Zbog velikog tijela, a pretežno biljne prehrane koji nije energetski bogata medvjed mora pojesti velike količine hrane - što znači da i puno vremena provodi u potrazi za njom. Aktivan je preko cijelog dana, osobitu ujutro i navečer, a između se zna odmarati. Prelazi velike udaljenosti i seli se. U zatočeništvu dosegnu starost i od 40 – 45 godina, u prirodi se rijetko nađu primjerci stariji od 10 – 20 godina. Budući da nema prirodnih neprijatelja (rijetki su slučajevi napada čopora vukova) a bolesti su prilično rijetke, očito je da je smeđi medvjed najviše ugrožen od strane čovjeka. Sve manja i rascjepkana šumska područja, uznemiravanje, lov i promet osnovni su razlozi sve manjeg broja ovih predivnih životinja. |
